Da bi smo polučili pravilan odstrjel treba kod grla prije nego se odlučimo na hitac ocijeniti u prvom redu spol potom starost i trofejnu vrijednost.Sva grla koja su dostigla starost od šest ili sedam godina su za odstrjel bez obzira na spol.Srnjaci zrele starosti nikada neće imati bolji trofej a srne nakon zrele dobi više ne mogu davati kvalitetno potomstvo.

Srnjačići u drugoj godini života ,koji znatno zaostaju za svojim vršnjacima te koji imaju znatno slabije rogove od vršnjaka ili veće razlike u visini lijevog i desnog roga su za odstrjel. Srnjaci u trećoj godini života moraju biti „šesterci“. Prema lovačkoj etici srnjake u četvrtoj i petoj godini ne odstreljujemo i prema njima moramo biti veoma oprezni da li je neko grlo za odstrjel a da li nije.Ta srednjodobna populacija srneće divljači je najvrijedniji dio populacije i moramo je najviše čuvati. Na žalost moramo reći da velik broj baš takvih trofeja krasi zidove naših lovaca umjesto da su doživjeli svoju zrelost i ostavili iza sebe još nekoliko kvalitetnih potomaka a trofejno dostigli svoj maksimum.

Lovci Lovačke organizacije“VITEZ“ su proteklih dva mjeseca imali organizirane vikendne dvodnevne lovove na srnjaka na planini Kruščici. Lovovi i lovačka druženja su bila organizirana združeno sa članovima L.D.“Kruščica“(Savez l.o.BiH). U četiri navrata lovci nisu imali uspjeha uprkos tome što je primječen veči broj srnjaka i što su odobrena dva za organizirane lovove i tri u komercijalne. Nitko nije imao pravu priliku da „ puca “.

Noćni i jutarnji izlasci popračeni jutarnjom rosom ,crvenim praskozorjem, bujnom vegetacijom , mirisom smrče  i žuborima bistrih planinskih potoka izlivale su nadu i davale snagu u svakom od lovaca da će na proplanku ,planki ili uzvisini ugledati „šesterca“.U kretanju kroz visoku šumu gdje bi svaki najmanji šum izazvao jače lupanje srca i nailazak na svjež trag probudio ono lovačko iskonsko u nama ujedno stavivši naš um u borbu protiv unutarnjeg straha prekinuo bi poklik orla koji se  visoko iznad nas oglašava dajući signale koje su samo planini razumljive.Polazak ispred lovačkog doma .Subota tri sata popodne.Logistika je tu. Ispraća me pogled , osmjeh i blagoslov moje žene koja radi u „Lovcu“ kao kuharica .Govori nam :“Ulovičete sigurno vidječete“.Dobijamo upute i krečemo u srce planine.Sve nam ide.

Tajnika Jadranka smo ostavili sa naloženom vatrom,postavljenim šatorom i janjetom na ražnju.Po polasku na večernji lov kroz misli mi je prolazila njegova plemenitost i prijateljstvo.Jadranko nije bio u lovu na srnjaka nikako ove godine.Nešto radi obiteljskih obaveza a nešto i radi kvara na lovačkom karabinu.Sigurno se poželio loviti.Sam je prihvatio obavezu oko logističke pripreme lova.

Kao i svaki uobičajeni večernji izlazak i naš se sveo na kratke relacije , izviđanje terena i čitanje tragova.Po dolasku dočekao nas je naš tajnik sa pečenim janjetom i Karlovačkim pivom koje je ohlađeno u obljižnjem potoku.Pričali smo o ispračaju naših žena kada krenemo u lov.

Kod nas je običaj da kod polaska u lov žena spremi ruksak sa pogačom i hranom te blagosiva lovca-muža na kućnim vratima stavljajući mu svete soli u džep ili ga škropeći svetom vodom. 

Svi smo se nasmijali na to s obzirom da se to nekad desi a nekad ne s obzirom kako tko „zaradi“.

Uz vatru ,gitaru i pjesmu dugo smo ostali pjevajući bećarce .Bio sam sumnjičav u sutrašnji izlazak s obzirom da smo pjevali i naša pjesma je odzvanjala planinom.Sve ćemo poplašiti jer smo u srcu lovišta.

Pomislio sam tko zna .Kako moj kum Ivica lijepo pjeva možda lijepa muzika i pjesma privuče nekog šesterca.

Šesti je kolovoz . Nedelja , četiri sata ujutro.Još nije svanulo a već smo se rasporedili.Jadranko ,Dragan , Miki i kum Ivica su otišli desnom plankom .Nešo, Jozo i ja smo  lijevom. Mario Žuljević i Dragan Strukar su krenuli prema lageru.Krećući se tiho plankom Jozo i ja smo se odvojili od Neše i počeli tiho pričati.Sa Jozom je uvijek zanimljivo pričati u lovu jer je to najstariji lovac u našoj organizaciji i čovjek koji ima najduži lovački staž a što je vrlo bitno nema nijednu mrlju lovačkih prekršaja.Uvijek je staložen i uvijek vodi računa o lovačkoj etici. Stari vuk.

“Ej moj Miro“,govori meni Jozo u hodu,“kakvih je ovdje bilo srnjaka nekad“.

“Ima ih i sad Jozo ne u tolikoj mjeri kao nekad ali i divljač je postala opreznija,vjerojatno joj je iz generacije u generaciju i gen „ojačao“ pa sad neće tek tako izići pred tebe kao nekad rekoh čika Jozi. Kretao sam se lagano kroz šumu osmatrao ,čitao tragove. Kroz moju dugu ophodnju sam se nagledao divljači koja u svom svijetu planine neprekidno nastavlja borbu za opstanak.Nigdje „šesterca“.Tko zna razmišljam možda dođe onda kad se najmanje nadam.Odjednom pucanj.Od mene je nekih petsto metara zračne crte. Svi smo „momci iz rata“.Svi smo dobri strelci.Pomislim ako je jedan metak to je to.Lov je završen.Vadim mobitel i gunđam u sebi.Ljut sam na čika Jozu.Sinoć mi nije dao da dopunim mobitel u njegovom autu jer se prepao da će mu izvući akumulator.

Stariji je to čovjek. Mislim da je pucanj ispod i krećem u tom pravcu sa dozom opreza jer se nadam ako je ranjen da će krenuti prema meni.Spuštam se plankama i dolazim do logora.U susret mi ide

Mario koji mi zadihano reče:“Hajde Miro čekamo te ponesi fotoaparat“.

Dolazim do logora a nitko mi ništa ne govori.Svi su se poredali ispred Nešinog terenskog vozila i traže zajedničku fotografiju.Pogledam kroz fotoaparat i moji se prijatelji razmakoše i ukaza se „šesterac“na haubi vozila.Kod Dragana Strukara inače našeg lovnika puška i grančica jele na prsluku i šeširu.Zakitio se.Nasmijašmo se svi.  Ma znao sam. Čestitao sam Draganu.

Poslije smo podjelili meso srnjaka sa kolegama iz L.D.“Kruščica“i svatko je dobio po komad a Dragan trofej i but. Nastavili smo lovačko druženje uz zajednički lovački ručak.

Napisao: Miro Pavlović